Registracijom prve templarske organizacije, kao udruge građana, u Republici Hrvatskoj 2004. godine, sa sjedištem u Zagrebu, stvorili su se i prvi uvjeti za organiziranu svjetovnu aktivnost na tradicijama srednjevjekovnih vitezova templara u Republici Hrvatskoj. Prvi entuzijasti bili su iz Zagreba, Karlovca, Petrinje, Siska, Samobora, Požege, Zaprešića itd.
Prva viteška prisega kandidata iz Hrvatske obavljena je u Engleskoj još 2002. godine (za vrijeme održavanja svjetskog templarskog kongresa). Slijedeći organizirani odlazak kandidata iz Hrvatske u Englesku, rezultirao je (osim što su Viteškom Redu Templara, datom svečanom prisegom, pristupila još tri nova kandidata), i krajnjom nekorektnošću ranije prisegnutog kandidata, koji se tom prigodom privatno „pobrinuo“ da ga druga templarska organizacija, sa sjedištem u Engleskoj (a ne ona koja ga je primila u templarsku organizaciju 2002.g.), fiktivno imenuje za magistralnog zapovjednika od Vrane (vjerovatno uz plaćanje „dokumenta“ – zapovjedničke „diplome“). Za pretpostaviti je, da je prije „imenovanja“, engleskome prioru dao informaciju – da je u svojoj matičnoj organizaciji u Rep. Hrvatskoj već legitimno izabran za Zapovjednika (a o čemu ostali prisegnuti templarski vitezovi čak nisu imali niti pojma, jer o nekom izboru zapovjednika, tada još nije bilo niti govora). Prema časnoj templarskoj tradiciji, prisegnuti templarski vitez prvo treba biti, u svojoj matičnoj templarskoj organizaciji, izabran za Zapovjednika (commendator KCTJ), a tek nakon takvog legitimnog izbora, može biti i javno i ceremonijalno, uz davanje zapovjedničke prisege, „ustoličen“ s prikladnim nazivom – koje mu se to zapovjedništvo (teritorijalno ili figurativno) dodjeljuje. Tada imenovani dobiva časnu zapovjedničku Povelju i od tog trenutka nosi naslov KCTJ ( Vitez Zapovjednik Hrama Jeruzalemskog). Ovakvom manipulacijom, rodilo se i prvo nepovjerenje u samoj matičnoj organizaciji, koje je kasnije rezultiralo puno većim problemima. Na žalost, dogodio se i pokušaj grabeža, to jest, pokušaj privatnog prisvajanja Senjskog kaštela (koristeći za tu namjeru tek stvorenu udrugu građana), koji za svu sreću nije uspio.
Uspostavom kontakta s međunarodnom templarskom asocijacijom O.S.M.T.H.U. (Ordo Supremus Militaris Templi Hierosolymitani Universale), kao pokroviteljem za uspostavu Velikog priorata u Rep. Hrvatskoj, dana 23. travnja 2006. godine, u kapeli dvorca Trakošćan, organiziran je templarski Konvent i prve svečane viteške prisege kandidata. Toga dana u časni rang templarskih Vitezova i Dama, promovirani su ukupno 21 kandidat iz Rep. Hrvatske i Rep. Slovenije, kojom prigodom je proglašen Veliki priorat Hrvatske. Promoviran je i Veliki prior Velikog priorata, za koju promociju se danas može slobodno reći da je krajnje upitna. Naime, tadašnji samoimenovani „Zapovjednik od Vrane“, Velikome Meštru O.S.M.T.H.U. (koji je došao iz Rima), u zasebnom susretu prije svečanoga obreda, ponovio je sličnu priču (kao onu iz Londona), da je od svekolikog članstva već izabran za Vel. priora (a nikakvog izbora uopće nije bilo, niti je članstvo bilo upoznato s legalnim načinom izbora Vel. priora), te ga je Vel. Meštar, vjerujući „na riječ“, na svečanome obredu i ustoličio na mjesto Vel. priora Velikog priorata Hrvatske. Krajem ljeta iste godine, organiziranjem Skupštine (koristeći nepostojeći kvorum i nenadano premještajući mjesto održavanja sjednice Skupštine Udruge), imenovani Vel. prior, uspio je izmanipulirati većinu članova, te sjedište Udruge premjestiti iz Zagreba u Karlovac, bitno izmijeniti Statut Udruge, a iz organizacije izbaciti časne vitezove iz Zagreba (suosnivače i prve entuzijaste), one koji su već bili svjesni ranije izvedenih manipulacija „Zapovjednika od Vrane“ i koji su mu platili put u Englesku.
Ubrzo se, zahvaljujući isključivo svim izvedenim manipulacijama od strane vodstva Udruge, u toj prvoj hrvatskoj templarskoj organizaciji dogodio potpuni raskol i ona danas vegetira više kao privatna sekta, dovoljna samoj sebi i onima koji će je kao takvu prihvatiti.
Jasno je da su, svi oni izmanipulirani i nezadovoljni članovi, našli načine kako mogu nastaviti s pravim i časnim templarskim viteškim aktivnostima i organizirali se u nove templarske organizacije (u Zagrebu i u Požegi), u okvirima zakonskih propisa RH, i na način dostojan tradicije srednjevjekovnih templara.
