– Templari u Hrvatskoj –

Templarski posjedi, crkve i utvrde u Hrvatskoj

Crkve, posjedi i utvrde u Hrvatskoj

Za pripremu ovog poglavlja korišteni su materijali iz znanstvenih i stručnih radova autora s naših prostora

Prilažemo popis knjiga na temu templarske povijesti, od kojih se većina može pronaći u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici i u knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti:

  • „Katastar kulturno povijesne baštine Vranskog jezera i njegove okoline“  M. Mesić
  •  „Vrana i templari“  J. Kolanović
  • „Srednjovijekovna arheologija“ J. Belaj
  • „Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji“ G. Szabo, 1920.g.
  • „Templari i Ivanovci u Hrvatskoj“ L. Dobronić
  • „Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj“  L. Dobronić
  • „Viteški redovi: templari i ivanovci u Hrvatskoj“  L. Dobronić
  • „Iz prošlosti Glogovnice“  L. Dobronić
  • „Tragom templarskog križa na slavonskom banskom denaru“  R. Smajlagić
  • „Viteški redovi u sjeveroistočnoj Hrvatskoj“  T. Šalić
  • „Templarski castum u Šibeniku“  D. Zelić
  • „Benediktinski samostan u Vrani“ M. Grgić
  • „Topografija dvaju posjeda križničkih u dolini Glogovnice“ R. Pavleš
  • „Četiri posjeda u srednjevjekovnom Kalničkom kotaru“ R. Pavleš
  • „Glogovnica: Župna crkva uznesenja Marijina“ V. Palošika
  • „Prikaz arheoloških istraživanja crkve Uznesenja Djevice Marije u Gori tijekom 2008. i 2009. godine“  J. Belaj
  • Stručni rad – T. G. Šnajdar,
  • „Legende i kronike“  M. Madijev
  • „Povijest Kostajnice – kratki pregled“ M. Zec,
  • „Našice kroz povijest”
  •  „Srednjovjekovne utvrde i kasteli na obroncima Ivančice“
  • „Templari i njhovo nasliđe – 800 godina od dolaska templara na zemlju Sv.Martina“
  • „Bela“
  • „Detaljna povijest grada Biograda na moru“
  • „Utvrde na obroncima Krndije“ i dr.
  • „Katastar kulturno povijesne baštine Vranskog jezera i njegove okoline“  M. Mesić
  •  „Vrana i templari“  J. Kolanović
  • „Srednjovijekovna arheologija“ J. Belaj
  • „Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji“ G. Szabo, 1920.g.
  • „Templari i Ivanovci u Hrvatskoj“ L. Dobronić
  • „Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj“  L. Dobronić
  • „Viteški redovi: templari i ivanovci u Hrvatskoj“  L. Dobronić
  • „Iz prošlosti Glogovnice“  L. Dobronić
  • „Tragom templarskog križa na slavonskom banskom denaru“  R. Smajlagić
  • „Viteški redovi u sjeveroistočnoj Hrvatskoj“  T. Šalić
  • „Templarski castum u Šibeniku“  D. Zelić
  • „Benediktinski samostan u Vrani“ M. Grgić
  • „Topografija dvaju posjeda križničkih u dolini Glogovnice“ R. Pavleš
  • „Četiri posjeda u srednjevjekovnom Kalničkom kotaru“ R. Pavleš
  • „Glogovnica: Župna crkva uznesenja Marijina“ V. Palošika
  • „Prikaz arheoloških istraživanja crkve Uznesenja Djevice Marije u Gori tijekom 2008. i 2009. godine“  J. Belaj
  • Stručni rad – T. G. Šnajdar,
  • „Legende i kronike“  M. Madijev
  • „Povijest Kostajnice – kratki pregled“ M. Zec,
  • „Našice kroz povijest”
  •  „Srednjovjekovne utvrde i kasteli na obroncima Ivančice“
  • „Templari i njhovo nasliđe – 800 godina od dolaska templara na zemlju Sv.Martina“
  • „Bela“
  • „Detaljna povijest grada Biograda na moru“
  • „Utvrde na obroncima Krndije“ i dr.
  • „Katastar kulturno povijesne baštine Vranskog jezera i njegove okoline“  M. Mesić
  •  „Vrana i templari“  J. Kolanović
  • „Srednjovijekovna arheologija“ J. Belaj
  • „Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji“
    G. Szabo, 1920.g.
  • „Templari i Ivanovci u Hrvatskoj“ L. Dobronić
  • „Posjedi i sjedišta templara, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj“  L. Dobronić
  • „Viteški redovi: templari i ivanovci u Hrvatskoj“  L. Dobronić
  • „Iz prošlosti Glogovnice“  L. Dobronić
  • „Tragom templarskog križa na slavonskom banskom denaru“  R. Smajlagić
  • „Viteški redovi u sjeveroistočnoj Hrvatskoj“  T. Šalić
  • „Templarski castum u Šibeniku“  D. Zelić
  • „Benediktinski samostan u Vrani“ M. Grgić
  • „Topografija dvaju posjeda križničkih u dolini Glogovnice“ R. Pavleš
  • „Četiri posjeda u srednjevjekovnom Kalničkom kotaru“ R. Pavleš
  • „Glogovnica: Župna crkva uznesenja Marijina“
    V. Palošika
  • „Prikaz arheoloških istraživanja crkve Uznesenja Djevice Marije u Gori tijekom 2008. i 2009. godine“  J. Belaj
  • Stručni rad – T. G. Šnajdar,
  • „Legende i kronike“  M. Madijev
  • „Povijest Kostajnice – kratki pregled“ M. Zec,
  • „Našice kroz povijest”
  •  „Srednjovjekovne utvrde i kasteli na obroncima Ivančice“
  • „Templari i njhovo nasliđe – 800 godina od dolaska templara na zemlju Sv.Martina“
  • „Bela“
  • „Detaljna povijest grada Biograda na moru“
  • „Utvrde na obroncima Krndije“ i dr.

Poznato je da su već prve križarske vojske, u svojim odlascima u Svetu Zemlju, prolazile našim krajevima! Kanonik i hodočasnik sa zapada Rajmund des Agiles 1096.godine opisuje prolazak križara Slavonijom, na putu prema Svetoj Zemlji. Opisuje krajolik ali i narod koji je obitavao u tim krajevima – njihovu zaostalost i primitivizam, agresivnost i odbojnost.

Šezdesetak godina kasnije (druga polovina XII.stoljeća), templari (Red templara, kao svjetovni plemićki vojni red osnovan je u Jeruzalemu 1118. godine) na tim prostorima uspostavljaju svoja sjedišta i grade utvrde!

Na naše prostore templari su stigli po nalogu pape (od 1128./1129.g. prihvaćeni od pape I proglašeni crkvenim vojnim viteškim redom) sa svrhom čuvanja hodočasnika koji su sa zapada Europe, preko naših krajeva, hodočastili u Svetu zemlju. Za pretposataviti je da je prisustvo templara (kao crkvenog vojnog viteškog reda) utjecalo i na prihvaćanje kršćanske vjere od onog dijela življa koji je do tada bio poganski no, u svakom slučaju templari su ostavili znatan utjecaj kako u životu, tako i u kulturi stanovništva na našim prostorima.

U to vrijeme većina templara u Hrvatsku (i Ugarsku) dolazi iz zemalja romanskih jezika, poglavito iz francuskih pokrajina. U zapisima iz XIII.stoljeća spominju se i hrvatska imena, što pokazuje da su i domaći ljudi (koji su se iskazali hrabrošću, vjerom i odanošću) primani u templarsku bratovštinu. Među prvima spominju se Grga i Ivan iz Pleternice. Prema pisanim dokumentima, u našim krajevima uspostavljeni su preceptorati u Vrani, Senju, Dubici, Gori, Glogovnici, Svetom Martinu (Božjakovini), Našicama…

Turske najezde na ovim prostorim u srednjem vijeku, većinu templarskih objekata su potpuno razorile, ali proučavajući templarske objekte i utvrde u Europi (a sve su bile vrlo slično građene) lako se može ustvrditi da je svako templarsko sjedište (sjedište preceptorata) predstavljalo ograđen ili utvrđen prostor s više gospodarskih zgrada sa stambenim objektima I stajama (uzgoj konja za potrebe templara – poglavito za potrebe templarskih vitezova u Svetoj Zemlji) na sjevernoj strani i kapelom u južnom dijelu posjeda. Posjedi su nosili naziv „majuri“. Templari su živjeli u manjim skupinama koje su boravile u svojoj „kući“ (domus) to jest, u sjedištu preceptorata.

Pored vitezova i svećenika, na majurima je bilo i pomoćno osoblje (poslužitelji) i sluge, koji su se brinuli ponajviše oko uzgoja konja. Po principu uhodanih feudalnih pravila, templari su neke od poljskih (i šumskih) posjeda davali (uz određeni vid naknade) u zakup predijalcima, dok su  im zemlju obrađivali seljaci.

Papa Inocent II. od 1139.godine odobrio je templarima gradnju kapela za njihove potrebe u kojima su službovali templarski svećenici – koji nisu bili pod jurisdikcijom mjesnih biskupa! Na templarskim posjedima koji su imali i obrambenu funkciju, posjed je bio dodatno pojačan i s barem jednom kulom na rubu utvrde. Na području današnje Hrvatske, templari su bili u zajedničkoj provinciji s Ugarskom, a provincijom je upravljao Magistar („magister per Ungariam et Sclavoniam“). U provinciji su se uspostavljali preceptorati, kojima su upravljali preceptori – i bili su pod jurisdikcijom magistra. Magistri su imali visok društveni položaj u Ugarskom kraljevstvu, bili su I savjetnici, a pozivalo ih se kao vjerodostojne svjedoke u sporovima tadašnjih velikaša.

U Ugarsko-Hrvatskoj templarskoj provinciji, od 1193. pa sve do početka XIV. stoljeća spominju se ukupno devetnaest magistara. Povijesni zapisi govore da je kralj Andrija II. na svome odlasku u Svetu zemlju 1217. godine zastao u Splitu i pozvao templarskog magistra Poncija (Pontius de Cruce) te mu predao na čuvanje i zaštitu kaštel/utvrdu Klis i uzdignuo ga na mjesto kraljevog namjesnika u vrijeme njegovog odsustvovanja. Na povratku iz Križarskog rata, kao zahvalu za brigu templara o kraljici i za njihovo organiziranje (i plaćanje svih troškova) njegovog sigurnog odlaska/putovanja u Svetu Zemlju, darovao im je zemlju Gacku! Zapisano je da je magistar Rembaldus de Karump (Rambaldus dee Carono) okupio templarsku braću na generalnom kapitulu u preceptoratu Glogovnica 1240.godine. Njegov nasljednik magistar Jacobus de Monte Regali iste je godine stigao u Dubicu, jer templari već tada u Dubici imaju svoju „kuću“ (domus) i uspostavljeni preceptorat!

Od posebne je važnosti zapis koji govori da je magistar Joannes de Metis (magistar za Ugarsku i Hrvatsku u periodu od 1245.do 1256.godine) za svog mandata jedno vrijeme stolovao u templarskoj utvrdi u Požegi (na Požeškome „starom gradu“)! Ako slijedimo povijesne zapise, u tim vremenima ugarska kraljica je požešku templarsku utvrdu koristila kao svoje povremeno odmaralište što podrazumijeva da su je, za njenog boravka u Požegi, čuvali i o njoj brinuli templarski vitezovi s našeg područja vođeni magistrom Joannesom de Metisom!

Većina vladara u vrijeme templara na našim prostorima, bila je vrlo naklonjena templarskome vojno-crkvenom redu! Ističu se – kralj Stjepan III.(1162. – 1172.), kralj Bela III. (1172. – 1196.), zatim Emerik – stariji sin Bele III. (1196 – 1204.), zatim nakon njega mlađi brat Andrija II. (1205. – 1235.) i njegov unuk Odolja, Bela IV. (1235. – 1270.), zatim ban Đula (Jula Šikloši – banovao od 1221.do 1230.), ban Opoj (župan I ban Slavonije), župan Vukiš (templarima darovao Goru)….

Od crkvenih dostojanstvenika ističu se biskup Prodan (na zagrebačkoj Novoj Vesi braći templarima sagradio crkvu I samostan, a templarima je darovao im predio Glogovnicu).

Posebno mjesto zauzima biskup Augustin Kažotić (trogirski dominikanac i zagrebački biskup), koji je nakon ukinuća templarskoga reda 1312.godine, zatečene templare na području Zagreba zaštitio i okupio te ih smjestio na zagrebačkoj Novoj Vesi i tim činom hrvatski templari izbjegli su progon i stradavanje koje je zadesilo templare u zapadnoeuropskim zemljama (poglavito u Francuskoj, današnjoj Nizozemskoj, pa i Engleskoj), gdje su, u velikom broju, temeljem lažnih optužbi za herezu, skončali na lomačama ili u doživotnim tamničarskim okovima.

Poznato je da su već prve križarske vojske, u svojim odlascima u Svetu Zemlju, prolazile našim krajevimma! Kanonik i hodočasnik sa zapada Rajmund des Agiles 1096.godine opisuje prolazak križara Slavonijom, na putu prema Svetoj Zemlji. Opisuje krajolik ali i narod koji je obitavao u tim krajevima – njihovu zaostalost i primitivizam, agresivnost i odbojnost.

Šezdesetak godina kasnije (druga polovina XII.stoljeća), templari (Red templara, kao svjetovni plemićki vojni red osnovan je u Jeruzalemu 1118. godine) na tim prostorima uspostavljaju svoja sjedišta i grade utvrde!

Na naše prostore templari su stigli po nalogu pape (od 1128./1129.g. prihvaćeni od pape I proglašeni crkvenim vojnim viteškim redom) sa svrhom čuvanja hodočasnika koji su sa zapada Europe, preko naših krajeva, hodočastili u Svetu zemlju. Za pretposataviti je da je prisustvo templara (kao crkvenog vojnog viteškog reda) utjecalo i na prihvaćanje kršćanske vjere od onog dijela življa koji je do tada bio poganski no, u svakom slučaju templari su ostavili znatan utjecaj kako u životu, tako i u kulturi stanovništva na našim prostorima.

U to vrijeme većina templara u Hrvatsku (i Ugarsku) dolazi iz zemalja romanskih jezika, poglavito iz francuskih pokrajina. U zapisima iz XIII.stoljeća spominju se i hrvatska imena, što pokazuje da su i domaći ljudi (koji su se iskazali hrabrošću, vjerom i odanošću) primani u templarsku bratovštinu. Među prvima spominju se Grga i Ivan iz Pleternice. Prema pisanim dokumentima, u našim krajevima uspostavljeni su preceptorati u Vrani, Senju, Dubici, Gori, Glogovnici, Svetom Martinu (Božjakovini), Našicama…

Turske najezde na ovim prostorim u srednjem vijeku, većinu templarskih objekata su potpuno razorile, ali proučavajući templarske objekte i utvrde u Europi (a sve su bile vrlo slično građene) lako se može ustvrditi da je svako templarsko sjedište (sjedište preceptorata) predstavljalo ograđen ili utvrđen prostor s više gospodarskih zgrada sa stambenim objektima I stajama (uzgoj konja za potrebe templara – poglavito za potrebe templarskih vitezova u Svetoj Zemlji) na sjevernoj strani i kapelom u južnom dijelu posjeda. Posjedi su nosili naziv „majuri“. Templari su živjeli u manjim skupinama koje su boravile u svojoj „kući“ (domus) to jest, u sjedištu preceptorata.

Pored vitezova i svećenika, na majurima je bilo i pomoćno osoblje (poslužitelji) i sluge, koji su se brinuli ponajviše oko uzgoja konja. Po principu uhodanih feudalnih pravila, templari su neke od poljskih (i šumskih) posjeda davali (uz određeni vid naknade) u zakup predijalcima, dok su  im zemlju obrađivali seljaci.

Papa Inocent II. od 1139.godine odobrio je templarima gradnju kapela za njihove potrebe u kojima su službovali templarski svećenici – koji nisu bili pod jurisdikcijom mjesnih biskupa! Na templarskim posjedima koji su imali i obrambenu funkciju, posjed je bio dodatno pojačan i s barem jednom kulom na rubu utvrde. Na području današnje Hrvatske, templari su bili u zajedničkoj provinciji s Ugarskom, a provincijom je upravljao Magistar („magister per Ungariam et Sclavoniam“). U provinciji su se uspostavljali preceptorati, kojima su upravljali preceptori – i bili su pod jurisdikcijom magistra. Magistri su imali visok društveni položaj u Ugarskom kraljevstvu, bili su I savjetnici, a pozivalo ih se kao vjerodostojne svjedoke u sporovima tadašnjih velikaša.

U Ugarsko-Hrvatskoj templarskoj provinciji, od 1193. pa sve do početka XIV. stoljeća spominju se ukupno devetnaest magistara. Povijesni zapisi govore da je kralj Andrija II. na svome odlasku u Svetu zemlju 1217. godine zastao u Splitu i pozvao templarskog magistra Poncija (Pontius de Cruce) te mu predao na čuvanje i zaštitu kaštel/utvrdu Klis i uzdignuo ga na mjesto kraljevog namjesnika u vrijeme njegovog odsustvovanja. Na povratku iz Križarskog rata, kao zahvalu za brigu templara o kraljici i za njihovo organiziranje (i plaćanje svih troškova) njegovog sigurnog odlaska/putovanja u Svetu Zemlju, darovao im je zemlju Gacku! Zapisano je da je magistar Rembaldus de Karump (Rambaldus dee Carono) okupio templarsku braću na generalnom kapitulu u preceptoratu Glogovnica 1240.godine. Njegov nasljednik magistar Jacobus de Monte Regali iste je godine stigao u Dubicu, jer templari već tada u Dubici imaju svoju „kuću“ (domus) i uspostavljeni preceptorat!

Od posebne je važnosti zapis koji govori da je magistar Joannes de Metis (magistar za Ugarsku i Hrvatsku u periodu od 1245.do 1256.godine) za svog mandata jedno vrijeme stolovao u templarskoj utvrdi u Požegi (na Požeškome „starom gradu“)! Ako slijedimo povijesne zapise, u tim vremenima ugarska kraljica je požešku templarsku utvrdu koristila kao svoje povremeno odmaralište što podrazumijeva da su je, za njenog boravka u Požegi, čuvali i o njoj brinuli templarski vitezovi s našeg područja vođeni magistrom Joannesom de Metisom!

Većina vladara u vrijeme templara na našim prostorima, bila je vrlo naklonjena templarskome vojno-crkvenom redu! Ističu se – kralj Stjepan III.(1162. – 1172.), kralj Bela III. (1172. – 1196.), zatim Emerik – stariji sin Bele III. (1196 – 1204.), zatim nakon njega mlađi brat Andrija II. (1205. – 1235.) i njegov unuk Odolja, Bela IV. (1235. – 1270.), zatim ban Đula (Jula Šikloši – banovao od 1221.do 1230.), ban Opoj (župan I ban Slavonije), župan Vukiš (templarima darovao Goru)….

Od crkvenih dostojanstvenika ističu se biskup Prodan (na zagrebačkoj Novoj Vesi braći templarima sagradio crkvu I samostan, a templarima je darovao im predio Glogovnicu).

Posebno mjesto zauzima biskup Augustin Kažotić (trogirski dominikanac i zagrebački biskup), koji je nakon ukinuća templarskoga reda 1312.godine, zatečene templare na području Zagreba zaštitio i okupio te ih smjestio na zagrebačkoj Novoj Vesi i tim činom hrvatski templari izbjegli su progon i stradavanje koje je zadesilo templare u zapadnoeuropskim zemljama (poglavito u Francuskoj, današnjoj Nizozemskoj, pa i Engleskoj), gdje su, u velikom broju, temeljem lažnih optužbi za herezu, skončali na lomačama ili u doživotnim tamničarskim okovima.

1. Utvrda Vrana

Nalazi se uz Vransko jezero (kraj Biograda). Sagrađen je između 1165. i 1169.g. Samostan Vrana templari su dobili od pape.U posjedu templara bio je više od 140 godina.

2. Utvrda Senj

Kralj Bela III. dodijelio templarima 1183.g. kao i crkvu sv. Jurja.
U zaleđu Senja, Andrija II. Mađarski, templarima darovao zemlju Gacku (kao zahvalu za njihovu pomoć u njegovom križarskom pohodu 1217. godine).

3. Bojišće

(1184.g.) templarski hospicij za bolesne hodočasnike (nalazio se na brdu Sv.Petra u Bojišću).

4. Ljubač

Templarska utvrda na rtu Ljubljana kod Ljupča, nešto prije kanala koji povezuje otok Pag i kopno, odnosno blizu današnjeg paškog mosta.

5. Tinj

(oko 1194.g.) nalazio se u Ravnim Kotarima i bio sjedište sudišta u kojem su hramovnici/templari rješavali sporove s okolnim samostanima i feudalcima.

6. Utvrda Zablaće

Vranski templari imali su svoju luku, nalazila se kod Pakoštana.

7. Šibenik

(1221. – 1229.g.)

8. Klis

(1217.g.) utvrdu Klis templarima je darovao kralj Andrija II. na svome odlasku u križarski rat 1217.godine.

9. Crkva sv. Petra od Brade

Nalazi se jugoistočno od Splita, poklon templarima od Petra Strezija.

10. Crkva sv. Marije u Vižinadi - Istra

Crkva se nalazi na mjesnom groblju mjesta Vižinada na tzv. Božjem polju, nazvanom upravo po templarima, odnosno „božjacima“. Crkvu su kasnije preuzeli franjevci.

11. Gora

Templari su posjedovali dio Gorske županije u Pokuplju (na Banovini). Dar župana Vukiša. Uspostavljen je preceptorat, koji je postojao u vrijeme Bele III. (vladao od 1172. – 1196.).

12. Hresno

(1172 – 1196.g.) u blizini Gore, vjerovatno pod upravom Gorskog preceptorata.

13. Dubica

Bosanska, danas Kozarska Dubica, jugozapadno u odnosu na rijeku Savu. Kao zamjenu za Senj, templari su županiju Dubicu dobili od Bele IV. 1269.g. Ostao je zapisan granični prostor: „od potoka Mješanice na zapadu, do hrpta Kozare na jugu, potoka Rakovice i Vojskove (pritoka Save) na istoku i dobar dio Posavine“.

14. Zagreb – Nova Ves

Zagrebački biskup Prodan (stolovao od 1170. – 1175.), na mjestu današnje Nove Vesi (kraj Zagreba) braći templarima sagradio crkvu i samostan.

15. Preceptorat sv. Martin

Božjakovina kraj Dugog Sela. Od kralja Andrije II., zemlju Sv Martina templari su dobili negdje prije 1209. godine.

16. Preceptorat Glogovnica

Predio Glogovnicu, templari su dobili od zagrebačkog biskupa Prodana između 1170. – 1175.g. Nalazi se u blizini Križevaca.

17. Crkva u Novoj Rači

Zamjenom zemlje sa zagrebačkim biskupom, templari su stekli zemlju Ras(s)echa, oko 1230.g. Taj predio odogovara selu Nova Rača, zapadno od Bjelovara. Tu su templari izgradili crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. U crkvi je sačuvana gotička sakristija.

18. Kamešnica

Nalazi se u blizini starog grada Kalnika.

19. Zdelja

Templari su je dobili od kralja Stjepana III. oko 1165. godine. To je predio južno od podravskog sela Virja, uz potok Zdelju, na sjeverozapadnim obroncima Bilogore.

20. Sv. Martin – Našice

Templari su posjed Našice dobili na dar od bana Đule (ban Jula Šikloši, banovao od 1221. – 1230.) i njegove supruge Jelene.

21. Opoj Grad

Grad Opoj, na brežuljku Budim – nedaleko od Rasinje, sagradio je ban Opoj (župan i ban Slavonije). Spominje se već 1170. godine. Kasnije ga darovao templarima za spasenje svoje duše.

22. Pakračko područje

U templarske posjede pripala su vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela.

23. Lješnica i Račeša

U Požeškoj županiji bile su zemlje Lješnica i Račešća koje su templarima potvrđene 1210.g. Poklon Odolje (unuka Andrije II.). Vrlo je vjerovatno da je jedno od poklonjenih imanja, lokacija iznad sela Ivandol (ostatci – temelji templarske crkve na mjesnom groblju iznad Ivandola).

24. Požega

U Požegi, templarska utvrda povremeno je bila odmaralište ugarske kraljice! U „tvrdoj kući“ (utvrda na Požeškome Starom gradu) u XIII.stoljeću stolovao templarski magistar za Ugarsku i Hrvatsku Jannes de Metis.
25. -Vetovo – izvorno ime utvrde VETERI CASTRA, s crkvom koju su kasnije porušili turci. Na tim temeljima nalazi se današnja lijepo uređena crkva (izgrađena u XIX. st. te kasnije renovirana i dograđena).

25. Vetovo

Izvorno ime utvrde VETERI CASTRA, s crkvom koju su kasnije porušili turci. Na tim temeljima nalazi se današnja lijepo uređena crkva (izgrađena u XIX. st. te kasnije renovirana i dograđena).

26. Doljanovci

(u blizini Kaptola) – iznad sela nalaze se ostatci „gradine“ što je ustvari templarska kula stražara koja je čuvala prilaz u Požešku kotlinu sa sjevera. U dokumentima iz 1250.g. – u Požeškoj kotlini spominju se šume na Papuku, iznad Kaptola i Kutjeva.

27. Breznica

Godine 1287. templari dobivaju i posjed Berzeniche (Breznica), nedaleko od Pleternice).

28. Gornji Slatinik

Ostatak dijela velikog templarskog posjeda čije je središte bila utvrda i samostan Briščana (Borostyan) na Petnji iznad Završja (istočno od mjesta Sibinj).

29. Lovčić

Ostatci stare gradine nedaleko crkve sv. Martina u Lovčiću. Tu je postojalo Staro selo, raštrkano po brežuljcima na Kućištima (nekada je pripadalo župi sv. Martina u Lovčiću, a kasnije je pripalo pod župu u Bučju. Turci su došli i poharali 1536.g. Slatinik se prvi puta spominje 1221.g. kada je zapisana prodaja posjeda Sclatnich.

30. Kloštar – Slav. Kobaš

Ostatci templarske utvrde u kojoj se nalazila i postaja za izmjenu konja templarskim vitezovima u putu.

31. Crkva Lučica – kod Lipovca

Nalazi se blizu utoka Spačve u Bosut, koji kilometar zapadno od Lipovca. Izvorno, crkva sv. Luke. Templarski samostan s južne strane crkve, porušili ga turci (ruševine tog samostana i danas su vidljive).
Danas poznato proštenište i crkva Gospe Lučičke.

1. Utvrda Vrana

Nalazi se uz Vransko jezero (kraj Biograda). Sagrađen je između 1165. i 1169.g. Samostan Vrana templari su dobili od pape.U posjedu templara bio je više od 140 godina.

2. Utvrda Senj

Kralj Bela III. dodijelio templarima 1183.g. kao i crkvu sv. Jurja.
U zaleđu Senja, Andrija II. Mađarski, templarima darovao zemlju Gacku (kao zahvalu za njihovu pomoć u njegovom križarskom pohodu 1217. godine).

3. Bojišće

(1184.g.) templarski hospicij za bolesne hodočasnike (nalazio se na brdu Sv.Petra u Bojišću).

4. Ljubač

Templarska utvrda na rtu Ljubljana kod Ljupča, nešto prije kanala koji povezuje otok Pag i kopno, odnosno blizu današnjeg paškog mosta.

5. Tinj

(oko 1194.g.) nalazio se u Ravnim Kotarima i bio sjedište sudišta u kojem su hramovnici/templari rješavali sporove s okolnim samostanima i feudalcima.

6. Utvrda Zablaće

Vranski templari imali su svoju luku, nalazila se kod Pakoštana.

7. Šibenik

(1221. – 1229.g.)

8. Klis

(1217.g.) utvrdu Klis templarima je darovao kralj Andrija II. na svome odlasku u križarski rat 1217.godine.

9. Crkva sv. Petra od Brade

Nalazi se jugoistočno od Splita, poklon templarima od Petra Strezija.

10. Crkva sv. Marije u Vižinadi - Istra

Crkva se nalazi na mjesnom groblju mjesta Vižinada na tzv. Božjem polju, nazvanom upravo po templarima, odnosno „božjacima“. Crkvu su kasnije preuzeli franjevci.

11. Gora

Templari su posjedovali dio Gorske županije u Pokuplju (na Banovini). Dar župana Vukiša. Uspostavljen je preceptorat, koji je postojao u vrijeme Bele III. (vladao od 1172. – 1196.).

12. Hresno

(1172 – 1196.g.) u blizini Gore, vjerovatno pod upravom Gorskog preceptorata.

13. Dubica

Bosanska, danas Kozarska Dubica, jugozapadno u odnosu na rijeku Savu. Kao zamjenu za Senj, templari su županiju Dubicu dobili od Bele IV. 1269.g. Ostao je zapisan granični prostor: „od potoka Mješanice na zapadu, do hrpta Kozare na jugu, potoka Rakovice i Vojskove (pritoka Save) na istoku i dobar dio Posavine“.

14. Zagreb – Nova Ves

Zagrebački biskup Prodan (stolovao od 1170. – 1175.), na mjestu današnje Nove Vesi (kraj Zagreba) braći templarima sagradio crkvu i samostan.

15. Preceptorat sv. Martin

Božjakovina kraj Dugog Sela. Od kralja Andrije II., zemlju Sv Martina templari su dobili negdje prije 1209. godine.

16. Preceptorat Glogovnica

Predio Glogovnicu, templari su dobili od zagrebačkog biskupa Prodana između 1170. – 1175.g. Nalazi se u blizini Križevaca.

17. Crkva u Novoj Rači

Zamjenom zemlje sa zagrebačkim biskupom, templari su stekli zemlju Ras(s)echa, oko 1230.g. Taj predio odogovara selu Nova Rača, zapadno od Bjelovara. Tu su templari izgradili crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. U crkvi je sačuvana gotička sakristija.

18. Kamešnica

Nalazi se u blizini starog grada Kalnika.

19. Zdelja

Templari su je dobili od kralja Stjepana III. oko 1165. godine. To je predio južno od podravskog sela Virja, uz potok Zdelju, na sjeverozapadnim obroncima Bilogore.

20. Sv. Martin – Našice

Templari su posjed Našice dobili na dar od bana Đule (ban Jula Šikloši, banovao od 1221. – 1230.) i njegove supruge Jelene.

21. Opoj Grad

Grad Opoj, na brežuljku Budim – nedaleko od Rasinje, sagradio je ban Opoj (župan i ban Slavonije). Spominje se već 1170. godine. Kasnije ga darovao templarima za spasenje svoje duše.

22. Pakračko područje

U templarske posjede pripala su vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela.

23. Lješnica i Račeša

U Požeškoj županiji bile su zemlje Lješnica i Račešća koje su templarima potvrđene 1210.g. Poklon Odolje (unuka Andrije II.). Vrlo je vjerovatno da je jedno od poklonjenih imanja, lokacija iznad sela Ivandol (ostatci – temelji templarske crkve na mjesnom groblju iznad Ivandola).

24. Požega

U Požegi, templarska utvrda povremeno je bila odmaralište ugarske kraljice! U „tvrdoj kući“ (utvrda na Požeškome Starom gradu) u XIII.stoljeću stolovao templarski magistar za Ugarsku i Hrvatsku Jannes de Metis.
25. -Vetovo – izvorno ime utvrde VETERI CASTRA, s crkvom koju su kasnije porušili turci. Na tim temeljima nalazi se današnja lijepo uređena crkva (izgrađena u XIX. st. te kasnije renovirana i dograđena).

25. Vetovo

Izvorno ime utvrde VETERI CASTRA, s crkvom koju su kasnije porušili turci. Na tim temeljima nalazi se današnja lijepo uređena crkva (izgrađena u XIX. st. te kasnije renovirana i dograđena).

26. Doljanovci

(u blizini Kaptola) – iznad sela nalaze se ostatci „gradine“ što je ustvari templarska kula stražara koja je čuvala prilaz u Požešku kotlinu sa sjevera. U dokumentima iz 1250.g. – u Požeškoj kotlini spominju se šume na Papuku, iznad Kaptola i Kutjeva.

27. Breznica

Godine 1287. templari dobivaju i posjed Berzeniche (Breznica), nedaleko od Pleternice).

28. Gornji Slatinik

Ostatak dijela velikog templarskog posjeda čije je središte bila utvrda i samostan Briščana (Borostyan) na Petnji iznad Završja (istočno od mjesta Sibinj).

29. Lovčić

Ostatci stare gradine nedaleko crkve sv. Martina u Lovčiću. Tu je postojalo Staro selo, raštrkano po brežuljcima na Kućištima (nekada je pripadalo župi sv. Martina u Lovčiću, a kasnije je pripalo pod župu u Bučju. Turci su došli i poharali 1536.g. Slatinik se prvi puta spominje 1221.g. kada je zapisana prodaja posjeda Sclatnich.

30. Kloštar – Slav. Kobaš

Ostatci templarske utvrde u kojoj se nalazila i postaja za izmjenu konja templarskim vitezovima u putu.

31. Crkva Lučica – kod Lipovca

Nalazi se blizu utoka Spačve u Bosut, koji kilometar zapadno od Lipovca. Izvorno, crkva sv. Luke. Templarski samostan s južne strane crkve, porušili ga turci (ruševine tog samostana i danas su vidljive).
Danas poznato proštenište i crkva Gospe Lučičke.